EU direktiva o plaćama mijenja pravila igre. Jeste li spremni?
“Jesmo li dovoljno plaćeni? Jesu li naše plaće poštene? Jesam li prije bila potplaćena?”, to su pitanja koja su Aniti Lettink prolazila kroz glavu kad je dobila izdašnu povišicu, a odmah potom i drugu, jer joj je, kako kaže, “netko napokon poravnao plaću s kolegama na istoj razini.” I nije to priča o njoj. To je priča o svima nama.
Na svom predavanju “From Directive to Practice: Mastering Pay Transparency in Your Organization”, održanom u sklopu HR Days konferencije, Anita je otvorila temu o kojoj danas svi pričaju: transparentnost plaća. Sve brže nam postaje jasno da danas više ne govorimo o tome „hoćemo li o plaćama pričati otvoreno“, nego „kad i kako ćemo to napraviti“.
Ulazimo u eru transparentnosti
Ljudi više ne šute. Dijele svoja primanja na forumima, društvenim mrežama i grupama. Kompanije sve češće objavljuju raspon plaća već u oglasima za posao. I nije to trend, to je smjer.
Jer plaća je i dalje glavni razlog zašto netko prihvaća ili odbija ponudu, naglašava Anita. Prije nego što osoba uopće zakorači u vašu kulturu, tim ili ured, jedino što zna je koliko ćete je platiti.
“Zato ne zaboravite taj faktor. Možete imati najbolji tim na svijetu, ali bez poštenog i jasnog pristupa plaćama ljudi vam neće ni doći”, dodaje.
U takvoj klimi, kompanije koje su otvorenije bilježe veću razinu angažiranosti zaposlenika. Transparentna komunikacija povećava employee engagement s 39% na 72%. A to je razlika između preživljavanja i rasta.
EU kaže da je vrijeme za ravnotežu
Europska unija je uvela Direktivu o transparentnosti plaća koja će u idućim godinama postati obvezujuća za sve veće organizacije. I nije to samo pravna formalnost već ozbiljna obveza koja traži duboku pripremu.
Direktiva predviđa:
- da kompanije s više od 100 zaposlenika moraju redovito izvještavati o razlikama u plaćama među spolovima,
- da se razlike veće od 5% moraju objasniti i ispraviti,
- da kandidati imaju pravo znati raspon plaće još prije nego pristupe razgovoru,
- i da zaposlenici mogu zatražiti informacije o razini svojih primanja u odnosu na druge na istoj poziciji.
Anitin savjet? “Nemojte čekati do zadnjeg roka jer nećete stići.”
Prvi korak nije objava plaća, prvi korak je skupljanje podataka, njihova standardizacija i zatim brutalno iskrena analiza. Jer kada otkrijete da su razlike između muškaraca i žena veće nego što ste mislili, netko će to morati platiti. I to najčešće kompanija.
Zato je ključno početi na vrijeme.
“Što prije pregledate podatke i pokažete ih menadžmentu, to će vam biti lakše”, objašnjava.
Prema Aniti, transparentnost nije copy-paste tablica. Ona traži strukturu radnih mjesta koja su mjerljiva, usporediva i jasno definirana. Uspoređuju se vještine i iskustvo, a ne starost, staž ili simpatičnost.
Ako niste otvoreni o plaćama, ljudi će pretpostaviti najgore
Jedan od najzanimljivijih trenutaka predavanja bio je kada je Anita podijelila podatak da zaposlenici vjeruju kako su razlike u plaćama 2 do 3 puta gore nego što stvarno jesu. Drugim riječima, ako ne komunicirate, vaši ljudi će si sami ispričati priču. I to vjerojatno onu najgoru moguću.
Čak 68% zaposlenika spremno je promijeniti posao ako nova tvrtka nudi veću transparentnost plaća. Iako objava raspona plaće u oglasima možda donese manje prijava, donosi relevantnije kandidate, one koji znaju što traže i žele raditi u okolini koja igra otvoreno.
Transparentnost je put, a ne kazna
Poruka Anitinog predavanja bila je jasna: ne bojte se transparentnosti plaća. Pripremite se za nju. Ako krenete na vrijeme, dobit ćete priliku ispraviti stvari, pokazati odgovornost i ojačati povjerenje. Ako čekate do zadnjeg trenutka bit ćete izloženi, nespremni i možda prisiljeni ispraviti nepravde pod pritiskom.
Transparentnost ne znači savršenstvo. Ali znači spremnost da stvari radimo poštenije. Znači kulturu u kojoj ljudi znaju gdje su, koliko vrijede i da su cijenjeni zbog onoga što donose, a ne zbog toga tko su ili kojeg su spola.
